| < | siječanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ako me i ne voliš, nije važno, ja ionako mogu voljeti za dvoje.
Najveća legenda....
07.07.2006. U 23:01 |
Maki I Bajs u restoranu smo
Gladni
Pljujemo ......
Cackamo zube I smisljamo narudbu
Ja bi ribe jeo
Konobar unezvjereno gleda u nas
Osjeca strah
Kaze ona dobro uzmi ribe,
Donesi nam jato girica
Tisina zavlada
Nemamo toliko
Jesi cuo sto je narudjba
I gredicu luka donesi
Cackamo zube
Cekamo kisu
Vruce je
Poslije nas niceg nema
Odlazimo | bajsAKAciro | 07.07.2006. U 23:32
Eto kako to bajs radi...
He he "micek"... svaka čast...
I kako kaže sekica...
Dobrodošao iz mrtvih...
Kad ljubav hoće govoriti, razum mora šutjeti.
Ko ne zna čuvati tajne, ne zna niti voljeti.
Ljudi opraštaju sve osim iskrenosti.
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto može moja sjena uraditi još mnogo bolje.
Misli rađaju patnju. Stendal
Na silu se ne može voljeti.
Najgore je kad padneš u njenim očima.
Postati čovjek je lijepše nego postati kralj.
Čovjek najviše razmišlja o onima koje želi zaboraviti...
"Znaj da si moja ljubav, moj početak... moj smisao.
Ali to ti ne daje pravo misliti da posjeduješ moj život."
-moja malenkost-
l`istante..
A volte basta un attimo di vero amore,per dare senso a tutta la vita..
Ponekad je dovoljan samo trenutak prave ljubavi,da bi cijeli zivot dobio smisao..
la vita..
L'istante magico é quel momento in cui un si o un no puo cambiare tutta la nostra esistenza.
Paulo Coelho
uomini e donne..
Le donne ricordano solo gli uomini che le hanno fatto ridere.
Gli uomini,invece,solo le donne che le hanno fatto piangere.
Zene se sjecaju samo muskaraca sa kojima su se smijale.
Muskarci,pak, samo zena zbog kojih su plakali.
fedeltŕ..
L`unico tuo dovere,nella tua vita qualsiasi,é essere fedele a te stesso..
Essere fedele a chiunque,o a qualunque cosa,non solo é impossibile,ma é anche segno di un falso profeta..
R.Bach
Jedina je tvoja obveza,u bilo kojem zivotu,da budes vjeran samom sebi..
Biti vjeran bilo kome i bilo cemu ne samo da je nemoguce,nego je i znak laznog proroka..
R.Bach
....
Il ricordo della felicitŕ non é piů felicitŕ, il ricordo del dolore é ancora dolore.
(Albert Einstein)
Sjecanje na sretne dane naseg zivota,nije vise sreca,sjecanje na one bolne,jos uvijek je bol.
(Albert Einstein)
io..
"Io non amo la gente perfetta, quelli che non sono mai caduti o che non hanno mai inciampato. A loro non si č svelata la bellezza della vita" ( B. Pasternak )
"Ne volim savrsene ljude,one koji nikad nisu pali,ili koji nikad nisu posrnuli.Njima se nije ukazala
ljepota zivljenja."(B.Pasternak)
Carobni trenutak je onaj u kojem jedno da ili jedno ne moze promijeniti cijeli nas zivot.
Rekli su mi da se malo opišem... sad plavuša nisam da nešto krivo ne zaključite... A moj karakter najbolje opisuje ova gore ikonica... ha ha ha... koga volite više anđelčića ili maloga vražička??? Kiss
Hej ljudi, ovo je kutak samo za nas. Ostavite tu svoje misli i dobre vibracije.....pročitajte koju pjesmicu i brbljajte do mile volje, one koji će gnjaviti eliminiramo, jer ovo je naš svijet. Pusa od vaše Mare!
P. S.
Svi koji žele chatati nek kliknu refresh, nakon svakog posta, da bi vidjeli ostale odgovore
jer se chat ne refresha sam.......
Music Video Codes By Music Jesus.com
Preporuka tjedna!!!
Umberto Eco: "Ime ruže"
&
Slobodan Novak: "Mirisi, zlato i tamjan"
da čitate što i ja...
Čitajte... knjige sadrže mudrost svijeta
i ne zaboravite da je "Pero močnije od mača!"
Magazin
Kako sam te samo voljela
Nitko ne zna kako sam te samo voljela,
a sad u snu slušam pjesmu tuđih svatova,
i umjesto glas da pustim probudim se i zaustim
nitko ne zna kako sam te voljela.
Kao da me žive nema ja se pokrijem,
i sve moje, sve bih dala da ne osvane
jer u meni dan kad svane
sve što puca k'o da stane,
nitko ne zna kako sam te voljela.
Bog neka ti prosti grijehe,
što si mene varao,
ti, ti nikad znati nećeš,
kako sam te voljela. 1x
Nitko ne zna kako sam te samo voljela,
a sad u snu slušam pjesmu tuđih svatova,
i umjesto glas da pustim,
probudim se i zaustim,
nitko ne zna kako sam te voljela.
Bog neka ti prosti grijehe,
što si mene varao,
ti, ti nikad znati nećeš,
kako sam te voljela. 2x
When I Need You
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
Its only a heart beat away
When I need love
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day
Miles and miles of empty space in
between us
A telephone can't take the place of your
smile
But you know I won't be traveling
forever
Its cold out, but hold out and do like I do
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you babe
Its only a heartbeat away
It's not easy when the road is your driver
Honey, that's a heavy load that we bear
But you know I wont be traveling a
lifetime
It's cold out but hold out and do like I do
Oh I need you
When I need you
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
Its only a heart beat away
Free Web Site Counters
DINAMO JA VOLIM (himna)
--------------------------------------------------------------------------------
DINAMO JA VOLIM
Popevke sam slagal i rožice bral,
I svu svoju mladost, sam tebi ja dal.
Hej, hej, hej, hej...
Navi, navijaj. Srušit će se stadion.
Nek je nered, nek je lom. Ja te volim Dinamo.
Dinamooo.
Refren:
I znaj, da Bog, zna za sveto ime to. Sveto ime Dinamooo.
I u nebo s njim, i u pakao, Bad Blue Boys-i i Dinamo.
Nek se pale baklje sve, za sve nas, za purgere,
Jer na barjaku modrom, piše samo Dinamo.
Dinamooo..
Refren:
I znaj, da Bog...
Navi, navijaj (i kolcem, i lancem i bokserom u glavu),
Navi, navijaj (udari, razvali, za Dinamovu slavu).
Navi, navijaj (i kolcem, i lancem i bokserom u glavu),
Ja te volim Dinamo.
Dinamooo.
Refren:
I znaj, da Bog...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Mariposa
Dolphin
Lony...
Moja najdraža samoborka
§Meditatio§
1njofra
Magazin
Besane mi noći sve.
Besane mi noći sve, besane mi zbog tebe,
besane mi noći sve, jer ti nisi kraj mene.
Živim a kako slutiš ti, ti što me ostavi,
živim a ne znam čemu to, kada nismo zajedno.
Suzo moja malena, mladosti moja ranjena.
Besane mi noći sve, besane mi zbog tebe,
kad te samo svi ostave, ti se vrati, vrati se.
Živim a kako slutiš ti, ti što me ostavi,
žIvim a ne znam čemu to, kada nismo zajedno,
suzo moja malena, radosti moja ranjena.
Besane mi noći sve, besane mi zbog tebe,
kad te samo svi ostave, ti se vrati, vrati se.
Besane mi noći sve, besane mi zbog tebe.
Moja najdraža pjesma
Hold Me Now
~ Johnny Logan
Don't... don't close your heart to how you feel
Dream, and don't be afraid the dream's not real
Close your eyes, pretend it's just the two of us again
Make believe this moment's here to stay
Touch... touch me the way you used to do
I know tonight could be all I'll have with you
From now on, you'll be with someone else instead of me
So tonight, let's fill this memory
For the last time -
Hold me now
Don't cry, don't say a word
Just hold me now
And I will know -
Though we're apart, we'll always be together
Forever in love
What do you say when words are not enough?
Time... time will be kind once we're apart
And your tears... tears will have no place in your heart
I wish I... I could say how much I'll miss you when you're gone
How my love for you will go on and on and
Hold me now
Don't cry, don't say a word
Just hold me now
And try to understand that
I hope at last you've found
What you've been searchin' for
And though I won't be there anymore
I will always love you
(Hold me now)
(Don't cry,) don't say a word
Just hold me now
And I will know -
Though we're apart, we'll always be together
Forever in love
What do you say when words are not enough?
What can I say?
Now my words are not enough
Zauvijek u mom srcu...
Zvijezde se gase...
Iako dugo su sjale...
Ne trepere više...
Sve najljepše već su dale...
Nebo je noćas pusto...
Ni oblaka ni sjaja...
Nebo je noćas k'o srce tvoje
lažni svjedok raja...
Malo je onom tko ostaje...
Malo je reći zbogom...
A premalo onom tko odlazi
i svu ljubav nosi sa sobom..
Tisuće riječi nisu dosta,
ni suze ne mogu reći.
Kako se osjeća onaj tko
zbogom govori svojoj jedinoj sreći.
Noćas mi duša umire
noćas je svemu kraj.
Još jedino zaplakat mogu
i reći ti goodbye.
Noćas samo mogu
maštati o suncu...
A ti ćeš zauvijek
biti u mom srcu.
Iako nas nema više
i mi smo sada samo prah...
Ti ostat ćeš moj smisao...
moja ljubav, moj dah...
Na prašnjavoj stazi života
tvoje ime uz moje piše...
Iako već dugo
trude se izbrisat nas kiše.
Ali nitko ne može slomiti
ono što je od Neba dano...
Ono što je negdje visoko
davno zapisano.
Iako je ljubav smisao života
ona odlazi, zbog nas
i ti sad dobro znaš
noćas jecat ću na sav glas.
Ali nikad neću
prokleti ti ime
nisi ti kriv što nisam znala
nositi se s time.
Sad iza mene ostaje
samo trag na kiši,
zbog mene i ljubavi
i ti pjesme piši.
Takva je sudbina
kao led kad ga primakneš suncu,
otopi sve al tebe ostavlja
zauvijek u mom srcu.
THANK YOU FOR LOVING ME (Bon Jovi)
It's hard for me to say the things
I want to say sometimes
There's no one here but you and me
And that broken old street light
Lock the doors
We'll leave the world outside
All I've got to give to you
Are these five words when I
Thank you for loving me
For being my eyes
When I couldn't see
For parting my lips
When I couldn't breathe
Thank you for loving me
Thank you for loving me
I never knew I had a dream
Until that dream was you
When I look into your eyes
The sky's a different blue
Cross my heart
I wear no disguise
If I tried, you'd make believe
That you believed my lies
Thank you for loving me
For being my eyes
When I couldn't see
For parting my lips
When I couldn't breathe
Thank you for loving me
You pick me up when I fall down
You ring the bell before they count me out
If I was drowning you would part the sea
And risk your own life to rescue me
Lock the doors
We'll leave the world outside
All I've got to give to you
Are these five words when I
Thank you for loving me
For being my eyes
When I couldn't see
You parted my lips
When I couldn't breathe
Thank you for loving me
When I couldn't fly
Oh, you gave me wings
You parted my lips
When I couldn't breathe
Thank you for loving me
Mojim šetaš mislima..
Mojim srcem caruješ.
I dok tebi dajem
cijelo svoje biće,
pitam se kome ti svoju
ljubav daruješ?
Kamo god krenula...
Uvijek na tebe naiđem.
Jer mnogo malih stvari
podsjeća na tebe.
I kako onda mogu reći
da te ne volim?
Zar i nebo ne volim?
A podsjeća na tvoje oči!
Poželi da si želja
i ja ću te željeti.
Poželi da si ljubav,
i ja ću te voljeti.
Poželi da si nada
i ja ću ti se nadati.
Ali nikad ne poželi
da si bol, jer te
neću preboljeti.
U noći često čujem kako svira,
neka tiha, nježna melodija.
U noći često i tebe vidim,
sjenka si kraj moga prozora.
I tad zatvorim oči
u strahu da ne poludim,
reci mi molim te kako,
kako da te zaboravim?
Trenutak mojih misli
Ljepota
- 17:43 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Ljepota se tvoja prostire, o talasu ljetnih, djetinjih noći, ljubavi što boli, što ranjava, što ne zna proći. Ljepota me tvoja očarava i veo tvoj mi prekriva vjeđe, most si o ljubavi krhka što svako ga srce bar jednom prijeđe. I pisat ću sada i uvijek o tebi. I tražiti te u svakoj njegovoj suzi iako me možda nikad voljet neće i život ću svoj prepustiti tuzi. Ljepota me tvoja obuzima. I usrećuje me i razara mi biće. A ja ću i dalje ropkinja ti biti, ljubavi, snažana emocijo, dok još jedna mi snena zora sviće... |
Moja istina
- 18:20 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Postojao si u mom životu. Ne! Nikada ti nisam lagala. Osjećala sam nešto prema tebi, al' te kao njega nikad nisam voljela. Osjećam se dužnom, nakon svega. Svu ti istinu ovako reći u lice. Drag si mi bio i znaćio mi mnogo, ali voljela te nisam i nikada neću. Ne piši mi više pjesme. Ne sanjaj o meni. Ne priželjkuj me nikada više. Prihvati da drugog volim i da zbog drugog dišem. Što je to bilo s nama? Ne znam. Trenutak neki, ispisan u stranicama sudbine. Imaš pravo sjaj si bio, ali sjaj uvijek mine. On je nešto stvarno, duboko, toplo. On je čovjek kojeg želim kraj sebe. Ne sanjam tebe. Kad sklapam oči ne zamišljam tvoje. Njega želim u danima i noćima. Ti kreni dalje, jer ova žena, odavno nekom drugom pripada. |
Iskrenost srca...
- 22:38 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
Moje riječi kao da nose vjetrovi. One do tebe ne dolaze, nešto ih putem zaustavi, nešto ih ukrade... Ako ponekad i čitaš koji stih, on je tebi tek igra slova. Riječi su moje tebi šapat pre tih, ja sam za tebe tek igračka nova. Slatka su bila obećanja, ludo dijete ti vjerovalo, sad u moru mog razočaranja i ti si se izgubio. Što nas čeka sutra, ne, to ne možemo znati, ali možda ipak nakon svega iskrenost srca jedno drugom napokon poželimo dati... Na latici ruže ispisane sve moje pjesme kao svila istkane suzama, vjetrom razlistane ostaju stranice života, na kojima ljubav je bila. Plave ruže, ruže naših snova, satkane od najljepše i tebi i meni boje ljubavi, gdje caruje čarolija uvijek nova u srcu ćemo uvijek nositi... u srcu čuvati... |
Grad skrivenih strasti...
- 23:45 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
POGLAVLJE PRVO Sklopivši oči zamišljam taj grad, na dalekoj obali usnula mora…dok tih šapat valova uspavljuje vruće noći i blistava svijetla, što sama govore sve, o ljudima što se skrivaju iza njihovih sijena. Pješčani žal, gubi se u zagrljaju morskih struja, negdje iz daljine dopire smijeh. Kakvo je to mjesto, skrivenih strasti gdje školjke i zrnca pijeska skrivaju tajne moćnika, koji tek zamahom ruke stvaraju i brišu ljudske sudbine? Ne znam gdje i u kojem času započinje ova stvarnost, jer ne, to nije priča. Drama je to što ju je iskovao život. Pjesma je to što ju je otpjevalo more. Glas je to što dopro je iz tmine, nošen toplim vjetrom, kovan daleko u zagrljaju sudbine. Na tihom žalu stajao je sam. Zamišljen i samozatajan. Tih kao i valovi što ljubav su svoju stopili sa žalom. Bos na krhkom pijesku, sam u svojim razmišljanjima, s odsjajem mjesečeve daljine u kosi. Lagani koraci što tonu u pijesku, vodili su ga daleko od hladna i isprazna života kojeg nije želio živjeti. Tako lako mogao je barem ovdje sklopiti oči i pobjeći od lažnog sjaja mramora i zlata što se vuklo njegovom sudbinom kao okrutna sjenka. Iz daljine dozivalo ga je blještavilo ispraznosti, zvuci glazbe noćnih klubova, mirisi jasmina i ruža sa brižno njegovanih vratova razmaženih bogatašica, psovke okorjelih kockara i zveket kockica leda što su se stapale s gorčinom viskija. No njihova pjesma nije bila dovoljno jaka da ga dovuče u svoje mreže. Njegovi koraci bili su sve lakši i vodili su ga sve dalje u svijet njegovih snova, gdje bio mu je dovoljan tek kist u ruci, platno po kojem je šarao i mistična slika nje u svoj njenoj ljepoti. Ona je bila njegova sreća, njegov spokoj, san i radost života. Razlog da s jutrom ustane i njegova posljednja misao prije no što mu san prekrije oči. Bila je mjesec, zvijezde, sunce, ptice i cvijeće. Bila je čistoća ljubavi i njegova najveća čežnja, njegova bol. Jer iako je bila pojam ljubavi u njegovim očima, srce je znalo da ona ne zna voljeti. I ne zna pripadati ičemu što je bilo čisto, iskreno i ljudsko. Ona je bila dio prljavog svijeta koji je prezirao i iz kojeg je želio da oboje iščeznu, kao što magle iščezavaju s jutrom. Sofija, to ime koje mu je davalo sreću bilo je najveći otrov njegovih usana. Zbog nje svijetom je prolazio kao pijana luda, izgubljena, izbezumljena sjena od čovjeka. A ona nije ni primjećivala da on postoji, da osim nje postoji bilo tko na svijetu. Bila je lijepa kao Grčka božica. Duboke plave oči, skrivene iza bujne crne kose, preplanule puti i vatrenih usana, to činilo je nju, mističnu božicu koja je bila utjelovljenje đavla na anđeoskom licu. Nije tu postojao muškarac, dječarac ili djedica čije se oči nisu zapalile od žara čim bi je ugledale. Nije tu bilo žene koja joj nije zavidjela, niti djevojke koja ju nije prezirala. Za njih ona je bila utjelovljenje perfekcije ljudske ljepote, a svi su znali da je bila daleko od istinske ljepote ljudske duše. Carlos Roberto Montero za nju je bilo tek važno ime koje nije nikada spajala s likom čovjeka. Moćna imena u njenoj glavi bile su slike riznica dragulja i novca o kojem je maštala iako ga je imala i previše. Oboje su dolazili iz svijeta koji nije poznavao ni prošlost ni budućnost, već samo blijedu sjenku sadašnjosti u kojoj su tek prividno blještali oni iz čije se dubine džepa čuo najglasniji zveket i čiji su biseri najjače sjali. A ipak taj svijet nisu oboje gledali na isti način, niti su mu jednako pripadali. Grad koji je bio središte njihovih uzburkanih života i centar mračnog klupka mafije, svakim je danom naizmjence postajao sve ljepši u čaroliji neonskih svjetala i mračan u zagrljaju svog prljavog podzemlja. On je težio bliskosti sa suncem, dok je ona posezala za primamljivom tamom. Sreli su se jednom sasvim slučajno. U Havani, poznatom okupljalištu društvene kreme i pljesnivoj jazbini kriminala. Carlos je tamo stigao s gnušanjem, na nagovor najboljeg prijatelja samo zbog prikrivenog saznanja da bi je tamo mogao sresti. Nije ga oduševljavala činjenica što njegovo ime iza kojeg se krilo milijunsko bogatstvo otvara sva dobro čuvana vrata. No ipak bila je to činjenica koja mu je barem jednom u životu mogla pomoći da ostvari neki svoj naum. Da susretne i da se približi njoj, najpoželjnijoj carici Acapullca. I dok se noć tiho spuštala a zvuci latino glazbe odzvanjali njegovim mislima ona je u svoj svojoj divoti, najgracioznijim korakom na svijetu ušetala u Havanu. Pogledi čežnje što su je pratili, uzdasi što su joj i previše laskali samo su u njoj gomilali ono egocentrično ja, njenu umišljenost i potpirivali vatru prevelike ljubavi prema vlastitoj osobi. Pred njom svi su se razmicali stvarajući za nju put po kojem je ona lebdjela graciozno poput labudice i razmetala se svojim zadovoljstvom kao paunica. Do njenog uha u trenutku je doletjela informacija da se večeras u Havani nalazi rijedak i specifičan gost kojeg je ona već odavno željela upoznati, ne zbog njega kao osobe već zbog onoga što je predstavljalo njegovo ime, bogatstvo, moć i slavu. Da je te večeri Carlos znao koga će mu ljetni lahor unijeti u život, okrenuo bi se i nikada je više ne bi ni spomenuo, no njene su mreže bili suviše jake da se iz njih oslobodi dobričina i naivac poput njega. Gledala ga je iz svog kutka, u galeriji iza stakla, gdje su se nalazili separei samo za gospodu uzvišenog staleža. S galerije cijelu je Havanu imala na oku i nitko i ništa joj nije mogao promaknuti. Njemu nije bilo do skrivanja iza maglovitih stakala galerije ni do ljudi koji bi ga gledali ispod oka, i činili se naizgled željnima samo dobrog provoda a ipak pod kožom bili pijavice što su željno iščekivale izbijanje bilo kakvog skandala, da bi imale o čemu pripovijedati- u svojim malim snobovskim životima. «Bijedna stvorenja» - tako ih je zvao. Stajao je naslonjen na barski stolac i smješkao se nekoj Fernandovoj šali. Ona mu je lagano prišla s leđa i umiljatim glasićem prekinula njihovo slatko cerekanje. «Bi li mladi gospodin Fernando imao što god protiv ako njegovog prijatelja zamolim za malo vatre?» «Dapače, samo vi izvolite gospođice Sofija.» - nekako ipak s negodovanjem promrmljao je Fer, shvativši da je došao trenutak da se malo izgubi u mnoštvu Havane. Carlos je posegnuo rukom u džep odjela i iz njega izvukao skupocjen upaljač na čijem su dršku zlatnim nitima bili ugravirani inicijali njegova imena «C. M.». «Slatko» - promrmljala je kada je to spazila svojim vještičjim očima. Pripalio joj je cigaretu i stavio upaljač u njenu ruku. «Darujem vam ga» - progovorio je. «Ja ionako nisam pušač, a ovaj upaljač samo je još jedan glupi način moje majke da se razmeće skupocjenim darovima». «Pogledavši ga ispod oka, shvatila je da on nije jedan od onih razmetljivih i prepotentnih maminih i tatinih sinova te je brzo promijenila način ophođenja prema njemu». «Ne, ne mogu prihvatiti takav dar, vi možda niste pušač, ali ipak vam je to uspomena, a one su neizmjerno vrijedne i čovjek ih treba čuvati. Uostalom ni meni skupocjeni darovi nisu osobito važni, - slagala je, radije prihvatim neki mali dar, koji dolazi od srca, a ne iz najskuplje draguljarnice». Pogledao ju je pomalo sumnjičavo, ali ga je ipak uspjela prevariti svojim anđeoskim licem. Bila je mudra kao lisica, to čovjek mora priznati. Ostatak večeri proveli su u ugodnom čavrljanju na žalu. Pijesak im je tonuo pod nogama, usne gorjele od vrućine ljetne noći a šampanjac lagano klizio niz grlo. Oči su joj sjale kao zvijezde padalice i sasvim polako vukle su se do dubine njegova srca. I dok se zlatni suton grlio s uspavanim morem a palme na žalu ljubile pjesmu ljetnog lahora, ona se sasvim tiho kao mače privukla u njegov zagrljaj, gdje ju je radost njegova djetinjeg srca pozvala da zauvijek sanja. Ljetna noć je padala polako, crvenkasti oblaci plovili su nekom novom, dalekom žalu, Acapullco je ostao sanjati u tišini. Mnogo dalje od rajskih plaža vatrenog Meksičkog grada i zlatnih sutona što su se razlijevali nebom, u staroj ladanjskoj kućici na plantaži jabuka, nedaleko malog Teksaškog gradića Savanah živjela je mlada i prelijepa Meg. Već odavno željela je pobjeći od skromnog seoskog života i nemirnih ljudi što su upijali vedrinu i nevinost njene duše, gušeći je svojim priprostim razmišljanjima i načinom pogleda na život. Bila je kći jedinica, brižnih roditelja koji su joj za života pružali oceane ljubavi i pažnje. No radost djetinjstva trajala je tek trenutak i već u nježnoj dobi od trinaest godina ostala je siroče. Roditelji su joj poginuli na stravičan način. Izgorjeli su oboje u požaru što je zahvatio njihove usjeve. Nikad više nije prošetala poljem, niti se divila Mitchellovom imanju. Za nju sreća je umrla s njenim roditeljima. Naslijedivši od njih cijelo imanje i tu staru ladanjsku kuću bila je magnet za bandu lopova i koristoljubivih nametnika kojima nimalo nije bilo stalo do dobrobiti ubogog djeteta. Nakon pomnog razmatranja, kome će se dodijeliti na skrbništvo i tko će se do njene punoljetnosti brinuti o imanju, Meg je pripala jedinom krvnom srodniku, ujaku svog pokojnog oca. Nedugo nakon što je imanje došlo u njegove ruke zapalo je u strahovite dugove zbog njegovih okorjelih navika pijančevanja i kockanja, te je nestankom novca svoju zlu kob okrenuo mučenju sirotog djeteta... To be continued... |
Četvrtak za pamčenje...
- 00:12 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
To je to... onaj jedan dan u životu kad vam se sve promjeni. Kad se dogodi sve o čemu ste ikada sanjali... kad se poklopi sve... baš sve... Nevjerojatno ali istinito, i ja sam dočekala jedan takav dan... jedan četvrtak kojeg ću pamtiti cijeli život. I sad mislim... uopće ne znam dal sanjam ili se to stvarno događa... meni... Ono meni... Uglavnom... ni ne znam što pišem jer sam pod dojmom i trebat će mi par dana da to sve sjedne na svoje mjesto... Mislim... proći na audiciji... pa krenuti u svijet estrade... Takve stvari se događaju nekom drugom... ja sam navikla da mi se uvijek događa nešto lođe... pa i kad se dogodi nešto dobro... a ovo je nevjerojatno... meni se čini da sanjam i da sam si nešto umislila... Blebećem bezveze... ruke mi se pomalo tresu... puna sam dojmova ali realna... Svijet showbiza nosi i jako puno loših stvari... nije sve med i mlijeko i tražit će puno odricanja... A da ne kažem da moj privatni život neće više biti nimalo privatan... Ali eto... vrijedi probati... jer samo jednom se živi... Svima veliki  ...  voli vas Mare... |
Ćežnja...
- 17:36 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
U mojim snovima ti si odsjaj zvijezda. U mojoj duši iskra nadanja. I oči svoje kada dušo sklopim.. ...tad umorna i bolna pustim srce da otplovi... Najvećoj svojoj čežnji... Tebi. |
Ljubav ne može umrijeti.
- 09:06 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Nikada se tebi inatiti neću, niti ću išta raditi zbog tebe. Moj život, moji snovi i želje samo meni pripadaju. Ti možda imaš srce moje, al' nisi gospodar moj. I bez tebe sam živjela cijeli život svoj i ako odeš i dalje ću živjeti iako će možda dio srca mog s tobom otići. Da se opet zaklinjem u ljubav? Ćemu? Kad dobro znaš da volim te, volim više od svega. I zauvijek ću te nositi pod kožom svojom. I kad nestanem jednom u sutonu, i sve što sam bila se rasprši kao sitan prah po obzorju. I tad ću te voljeti... Jer ljubav prava, to dobro znaš ne može umrijeti. |
Bliži se kraj još jednog tjedna...
- 17:51 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Zima nam je sve bliže... u tamnom kaputu šetala sam Samoborom... prelijep je u jesen... ma prelijep je u bilo koje doba godine. Čuje se cika djece iz škole i vrtića... Grad je pun ljudi. Vidi se da je ljeto davno ostalo iza nas i da se sve vratilo u onu uobićajenu vrevu. Razmišljam kakav bi moj život bio i gdje bih bila sada da nikad nisam ni jedan komentar napisala na t portalu kad je počinjalo svjetsko prvenstvo, što bi bilo da sam onda (a možda sam trebala, jer bih sama sebe poštedjela mnogih muka) jednostavno otišla, onako kako sam htjela. Sjećam se da sam pomislila: "Pa tu sam stvarno zalutala, sve sami dečki, neće mi dati da komentiram nogomet." I tad je u sobu ušla jedna moja draga prijateljica i pitala me što radim. Rekla sam da malo švrljam po netu. No vrag joj nije dao mira i rekla mi je: "Pa daj, ovi chataju, napiši i ti nešto." Nevoljko sam otipkala par slova i iste sekunde se zakačila sa svim primjercima muškog roda. Počela je bitka, na bojnom polju zvanom... "Udri dok ne bude po tvom!" Nisam mogla ne svađati se s njima... Mala barca (Gogijeva sisterka... usput gdje je taj dečko nestao???) i ja bile smo na početku jedine cure tamo. Svađale se iz petnih žila. I na kraju je ipak bilo onako kako smo mi htjele... Okupljala se ekipa... Ajme kako smo se zezali. Svaki dan bilo nas je sve više i bili smo sve luđi. Zašto onda veliki dio mene žali što sam napisala tih prvih par slova? Zašto sam slušala frendicu a ne svoju intuiciju? Kao da sam znala da mi to neće donjeti mnogo dobro. Ali na kraju kad bolje pogledam ipak je iz toga svega proizašlo nekoliko velikih stvari. Prije svega to je prijateljstvo s nekoliko divnih, ma predivnih ljudi. Maki, ruwe, s, split...i naravno mili nam Gogy... ma oni su neponovljivi... jedini su samnom i bajsom opstali od prvotne ekipe! A bajs, što reći o njemu? Tu su sve riječi suvišne. Možda bi dovoljno bilo da kažem, da je par njegovih riječi bilo dovoljno da znam da je netko poseban. I kako da se onda kajem? Kako da kažem da mi je žao što sam tamo bila... jer da nisam, ti divni ljudi nikad ne bi ušli u moj život. I da možda bih sad bila negdje drugdje i sigurno radila nešto drugo, ovi blogići ne bi postojali... ali tad ne bi postojao ni jedan predivni dio mene ni prelijepe stvari koje sam naučila od svakog člana naše male ali vesele ekipe... Sad je iza nas jedno sivo razdoblje. Jer smo se nevoljko rastali od nekih ljudi, ali svatko sam bira svoj put. Mislim da dolazi neko bolje razdoblje i to me veseli... Sve vas jako voli mare.... |
Iskra...
- 21:48 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Ako suze niz obraze poteku... Ako se razlije srce u paletu boja... Dal znat ćeš da boljelo me.. Svakog trena.. dok bio si ljubav moja? I ostat ćeš to... Jer i breze vječno na vjetru šumore, Jer i zvijezde tako lijepo... al' daleko sjaje... Jer i vatre u venama zauvijek gore. Beživotne su ponekad oči, beživotno srce u prazninu gleda, jer osjeća u sebi kako se kida i kako mu tvoje biće mira neda. I rušiš me i podižeš, i kidaš i njeguješ. Poput knjige kojoj istrgneš pa poljepiš stranice. I raniš me pa tad slatkom riječi ljubiš suze moje Pitam zar za bol ne postoje granice? Zar zaista postoji bezdan u koji srce može vječno padati? Zar zaista postoji vječnost a zovemo je iskra ljubavi? U mom srcu zar ćeš zauvijek biti? I prisutan u svakom kutku mojih snova? Zar u svaku ćeš se moju misao skriti zar zauvijek je tvoja djevojka ova? |